
PARVOVIROZA je jedno od najčešćih bolesti štenaca sa kojima se sreću kako veterinari, tako i odgajivači i vlasnici pasa. Ova bolest je bolest mladih pasa, što znači da oboljevaju prvenstveno štenci stari nekoliko nedelja ili meseci. Mogu oboleti i stariji psi, kod kojih bolest prolazi sa znatno lakšom kliničkom slikom.
Štenci su izrazito podložni ovoj bolesti i zato ona predstavlja najveću pretnju odgajivačima, koji zbog ovog, veoma zaraznog, oboljenja mogu izgubiti cela legla.
Parvovirus napada prvenstveno gastrointestinalni sistem, dovodi do povraćanja, profuzne krvave dijareje, izaziva jaku dehidrataciju organizma, i može se završiti šokom i uginućem.
Na sreću, pravovremenom i redovnom vakcinacijom, bolest može da se spreči ili drži pod kontrolom.
Kako dolazi do zaražavanja?
Štenci preko mleka dobijaju pasivan imunitet od majke, koji ih štiti do 6-te nedelje starosti i tada postaju najpodložniji ovoj bolesti. U ovom periodu ( sa 6-8 nedelja ) idu novom vlasniku, gde mogu lako doći u kontakt sa parvovirusom, i zato je baš ovaj period najbolje vreme da se prvi put vakcinisu.
Ovaj virus je veoma stabilan u okolini, izuzetno otporan na dezinficijense i zadržava se čak do godinu dana na mestu gde je bolesna životinja boravila.
Bolest se prenosi direktnim kontaktom zdravih pasa sa obolelim, ili preko odeće, obuće, posuda sa hranom i vodom, fecesom i urinom obolele životinje.
Koji su simptomi parvoviroze?
Inkubacija kod parvo virusa traje u proseku između 2 i 7 dana. U ovim danima, životinja može izlučivati virus, a da ne pokazuje kliničke znake bolesti. Ono što vlanici prvo primete je gubitak apetita, slabost organizma, a potom krenu klinički simptomi – uporno povraćanje, dijareja, pa onda i dijareja sa primesama krvi. U prvim danima bolesti telesna temperatura može biti 40-41 stepen, a kasnije bude normalna ili niska, što predstavlja loš prognostički znak.
Zavisno od otpornosti organizma, starosti psa i količine unetog virusa, klinički razlikujemo dva toka bolesti:
- Perakutni – kod tek rođenih štenaca se razvije miokarditis, i zavšava se uginućem za 24h
- Akutni – većinom nevakcinisani štenci sa gastrointestinalnim simptomima koji mogu trajati 10 dana i završavaju se ozdravljenjem ili uginućem.
Virus oslabi imuni sistem pasa, što pogoduje razvijanju i oportunističkih crevnih bakterija poput E. coli, Salmonele, Cl. Perfigens, koje dodatno pogoršavaju kliničke simptome obolelog psa.
Kako se dijagnostikuje bolest?
Dijagnostika se vrši pomoću brzih testova na prisustvo virusnih antigena, anamnezom, kliničkim pregledom i klasičnom krvnom slikom.
Da li je parvoviroza izlečiva?
Terapija parvoviroze je simptomatska, što znači da ne postoji lek za ovu bolest, nego je cilj terapije da se ublaže klinički simptomi (dehidratacija usled povraćanja i proliva) i spreče sekundarne bakterijske infekcije. U prvim danima bolesti, može se aplikovati hiperimuni serum, dok u daljem toku bolesti hiperimuni serum nema efekta.
Čim se bolest potvrdi, počinje se sa intravenskom nadoknadom tečnosti i elektrolita. Ukoliko životinja ne povraća, može se vršiti oralna rehidratacija.
Pored nadoknade tečnosti, daju se lekovi protiv povraćanja, antibiotici širokog spectra delovanja i vitamini B kompleksa. Dok obolela jedinka povraća, ne daje se oralno ni voda ni hrana.
Kako sprečiti nastanak ove bolesti?
Parvovirus se uspešno drži pod kontrolom vakcinacijom štenaca starih 6 nedelja, polivalentnom vakcinom protiv zaraznih bolesti ( parvovirus, štenećak, infektivni hepatitis, parainfluenca i leptospitoza), i ponovljenim “booster” dozama jos dva puta u razmaku od 3 nedelje. Dok štenci ne prime prve tri vakcine, ne smeju biti u kontaktu sa drugim, pogotovo nevakcinisanim psima. Nakon ovoga, redovno se vakcinišu jednom godišnje, kako bi se imunitet protiv ovih zaraznih bolesti održavao.
Vakcinacija ne garantuje da se bolest neće razviti, već svodi ovaj rizik na minimum, a ukoliko se bolest i razvije, javlja se u mnogo lakšem kliničkom obliku.
Neke rase pasa su osetljivije na pojavu ove infekcije (američki pit bul terijer, doberman, pinčer, nemački ovčar, labrador retriver), dok je kod rotvajlera, japanskih i američkih akita, haskija i doga rizik povećan i kada su vakcinisani. Iz ovog razloga vlasnici ovih rasa pasa treba dodatno pažnju da obrate i preduzmu sve mere kako bi sprečili infekciju parvovirusom.